Neurofeedback – zabavan mentalni trening za djecu

Adresa:

Ulica Ivana Kukuljevića 5, 10000 Zagreb

ADHD i adolescencija - Umo igraonica

ADHD u adolescenciji

Adolescencija je razdoblje preobrazbe i sazrijevanja koje sa sobom nosi mnogo novih izazova i životnih promjena. Jedan je od najčešćih neurorazvojnih poremećaja dječje i adolescentne dobi je deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj, poznat i kao ADHD (Sekušak-Galešev, Frey Škrinjar i Masnjak, 2015). Izostanak rane intervencije i adekvatnih tretmana kod djece s ADHD-om može dovesti do otežanog funkcioniranja u adolescenciji i odrasloj dobi. U trećini slučajeva simptomi se smanjuju u adolescenciji, u trećini je potrebna medikamentozna terapija u adolescenciji dok se kod ostale trećine simptomi manifestiraju i u odrasloj dobi (Jurin i Sekušak-Galešev, 2008). Iako su manje razine hiperaktivnosti, impulzivnosti i nepažnje u odnosu na dječju dob, velik postotak adolescenata i dalje pokazuju ponašanja koja ih ometaju da ostvare svoj maksimalni potencijal.

Hiperaktivnost u adolescenciji

U adolescenciji se smanjuje pretjerana motorička aktivnost, kao jedan od najuočljivijih simptoma ADHD-a koji je izražen u djetinjstvu, no nepažnja, impulzivnost te unutarnji nemir mogu i dalje stvarati probleme. U adolescenciji, hiperaktivnost se manifestira vrpoljenjem na sjedalu ili prilikom stajanja na mjestu. Mogu se javiti teškoće prilikom uključivanja u aktivnosti koje se provode u tišini jer imaju veliku potrebu za pričanjem. Prisutan je osjećaj napetosti i nemira što se odražava i na radne navike, školski uspjeh i odnose s drugima.

Nepažnja u adolescenciji

U adolescenciji je povećan opseg školskih obveza i gradiva, a škola postavlja sve više zahtjeve. Najzahtjevniji su prijelazi, iz osnovne u srednju školu te iz srednje škole na fakultet. Posebno je zahtjevan posljednji razred srednje škole kada se polaže državna matura i prijamni ispiti za fakultete, ako pojedinac nastavlja svoje obrazovanje. Razdoblje zaključivanja ocjena te istovremenog učenja za državnu maturu može dovesti do osjećaja anksioznosti i stresa, a istovremeno zahtjeva od pojedinca fokus i koncentraciju. Adolescenti s ADHD–om mogu imati teškoće u učenju, odnosno slabiji školski uspjeh od svog intelektualnog potencijala. Ponašanja koja ih pri tome ometaju su teškoće u održavanju pažnje, nedovoljna upornost u zadacima koji nisu zanimljivi, teškoće razlikovanja bitnog od nebitnog prilikom učenja iz udžbenika i distrakcija vanjskih podražaja. Mogu imati teškoće u samostalnom radu i u organizaciji zadataka i aktivnosti. Često se kod adolescenata javlja lutanje misli, odnosno kada ne čuju i kada im se direktno obraća te su isključeni iz „vanjskog“ svijeta. Lutanje misli im otežava praćenje nastavnog procesa i usmjerenost na određeni zadatak. Prokrastinacija je problem koji se može vidjeti kod adolescenata s ADHD-om, primjerice počinju raditi zadatak ili učiti dan prije ispita ili određenog postavljenog roka što će se zasigurno odraziti na njihovo školsko postignuće. Navedena ponašanja značajno sa sobom povlače problem s motivacijom, koja je snižena.

Impulzivnost u adolescenciji

U adolescentnoj dobi impulzivnost se izražava na drugačiji način nego u djetinjstvu. Nizak prag tolerancije na frustraciju je povezan s impulzivnošću. Mogli bismo to opisati kako adolescenti s ADHD-om mogu imati „kratak fitilj“ i burne i pretjerane reakcije na određene događaje te lako ulaze u sukobe. Zbog toga imaju teškoća u odnosu s autoritetima i vršnjacima. Adolescenti s ADHD-om mogu biti socijalno i emocionalno nezreliji u odnosu na kronološku dob stoga imaju slabije razvijene socijalne vještine i teškoće u interpersonalnim odnosima. Poznato je da je za razdoblje adolescencije karakteristično intenzivnije druženje s vršnjacima i stvaranje prvih emocionalno dubljih prijateljskih i partnerskih odnosa. Stoga je spretnost u socijalnim odnosima izrazito važna u posebno u ovom razdoblju za psihičku dobrobit i mentalno zdravlje pojedinca.

Potencijalne opasnosti

Adolescenti s ADHD-om imaju akademske i interpersonalne probleme koji nažalost prođu bez adekvatne intervencije i podrške iz okoline, radi mišljenja da su „prerasli“ ADHD jer su simptomi puno manje izraženi, a pojačana motorička aktivnost je nestala (Butnik, 2005). Djevojke koje imaju ADHD mogu imati pogoršanja simptoma u adolescenciji radi hormonalnih promjena u pubertetu i postoji povećan rizik od neplaniranih i neželjenih trudnoća (Butnik, 2005). Adolescenti s ADHD-om imaju više prometnih nesreća, kazni za prebrzu vožnju i akademskih poteškoća u usporedbi s vršnjacima koji nemaju ADHD (Cox, Merkel, Penberthy, Kovatchev i Hankin, 2004).

Kako ostvariti svoje potencijale?

Navedena ponašanja značajno mogu značajno omesti funkcioniranje adolescenata te onemogućiti ovim pojedincima da ostvare svoje maksimalne potencijale te da postignu svoj najbolji rezultat. Gotovo svi pojedinci s ADHD-om razvijaju nisko samopoštovanje (Sekušal-Galešev i sur, 2015). U većoj mjeri nego kod adolescenata bez teškoća javlja se depresija, emocionalna nestabilnost, slabo samopouzdanje, loša slika o sebi i briga o završetku školovanja. Mogu biti proglašeni lijenima i nemotiviranima, no treba razumjeti da je rad njihovog mozak usporen i ne postoji dovoljno unutarnje stimulacije što uzrokuje distraktibilnost i potrebu za traženjem vanjske stimulacije. U osnovnoj i srednjoj školi učenici s ADHD poremećajem mogu biti uspješni ako se zahtjevi individualiziraju u skladu s njihovim potrebama.

Metoda kojom adolescenti s ADHD-om mogu značajno poboljšati svoje svakodnevno funkcioniranje te naučiti postići opuštenu koncentraciju i poboljšati svoju pažnju je neurofeedback. Novija istraživanja ukazuju na to da je mozak u adolescentnoj dobi još uvijek u fazi razvoja koja se nastavlja sve do 25. godine, za razliku od prijašnjeg uvjerenja kako je mozak u potpunosti razvijen do 12 godine. Neurofeedback-treninzima pojedinac uči bolje prepoznavati stanja u kojima pažnja fluktuira i na koji način se može vratiti u fokus i zadržati koncentraciju. U samom neurofeedback treningu uči se postići opuštena koncentracija i fokus uz smanjenje mentalne napetosti (Butnik, 2005). Treninzima pojedinac može unaprijediti svoju samoregulaciju što će dovesti i do uspješnijih socijalnih odnosa u svojoj okolini. Dobrobit neurofeedback treninga jest omogućavanje pojedincu da ostvari svoje maksimalne potencijale i postigne najbolje rezultate, odnosno poboljšanje uspješnosti u školskim zadacima i socijalnim odnosima što dovodi i do povećanja samopouzdanja i pozitivne slike o sebi, a krajnja dobrobit je poboljšanje općeg mentalnog zdravlja.

POPIS LITERATURE:
Cox, D.J., Merkel, R.L., Penberthy, J.K., Kovatchev, B., & Hankin, C.S. (2004). Impact of methylphenidate delivery profiles on driving performance of adolescents with attention-deficit/hyperactivitydisorder:Apilotstudy. Journal of the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 43, 269–275.

Butnik S.M. (2005). Neurofeedback in adolescents and adults with attention deficit hyperactivity disorder. Journal of Clinical psychology, 61: 621-625.

Jurin M. i Sekušak-Galešev, S. (2008). Poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD)-multimodalni pristup. Paediatria croatica, 52 (3).

Resnick R.J. i College R.M. (2005). Attention deficit hyperactivity disorder in teen and adults: they don’t all outgrow it. Journal of Clinical psychology, 61:529-533.

Sekušak-Galešev S., Frey Škrinjar, J. i Masnjak, L. (2015). Ispitivanje socijalne uključenosti i kvalitete podrške u sustavima predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja za djecu i učenike s PAS i ADHD. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Povezani tekstovi

Nastavkom korištenja ove stranice, pristajete na uporabu kolačića. Opširnije

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close