Neurofeedback – zabavan mentalni trening za djecu

Adresa:

Koturaška 51, Zagreb

Djeca i video-igrice | Umo igraonica

Djeca i video-igrice

„Moje dijete može igrati igrice satima bez da se pomakne, ali kada treba pisati zadaću….“ Koliko ste puta izgovorili ovu rečenicu? Ili raspravljali s ostalim roditeljima o tome kako ne možete maknuti dijete s mobitela ili s laptopa? Jeste li pomislili ikada da je vaše dijete ovisno o video-igricama? I kakav je uopće odnos igranja video ili kompjuterskih igrica i pažnje?

Ne postoje dokazi da igranje video-igrica uzrokuje probleme s pažnjom, iako su se mnogi znanstvenici bavili ovom temom. Ono što istraživanja pokazuju jest da djeca koja imaju probleme s pažnjom imaju manju samokontrolu kada je riječ o duljini igranja igrica, pa ako ostanu prepuštena sama sebi mogu razviti i ovisničke obrasce ponašanja. Stoga je iznimno važno da se kod njih ograničava vrijeme provedeno igrajući video igre. Razlog tome je što video-igre uglavnom ne traže mentalni napor kao što je to slučaj sa zadaćom jer igre kontroliraju na što se igrač treba koncentrirati. A djeca s poremećajem pažnje trebaju naučiti sami kontrolirati svoju pažnju.

Velik broj roditelja ne zna kako se nositi s ovim problemom. Uvijek pomaže razmjena iskustva, razgovor s drugim roditeljima kako bi ustanovili koje strategije su se pokazale uspješnima. Dobro je i posjetiti forume na kojima roditelji raspravljaju o ovom problemu. Treba pronaći ono što će pomoći kod vašeg djeteta. A, ponekad nije loše čuti ni što savjetuju stručnjaci.

Važno je razumjeti zašto su im igrice privlačne

Video-igre su vrlo atraktivne za djecu s ADHD-om. Dijete koje ima problema s distraktorima u stvarnom svijetu može postići visoku razinu fokusiranosti, pa i hiperfokus kod igranja igrica. Stimulacija koja dolazi iz same igre je i više nego dovoljna da zaokupira njegovu pažnju, a većina igara je dizajnirana tako da neke posebne značajke, kao što su dodatne moći, izbijaju u različitim dijelovima ekrana i tako zapravo postupaju kao distraktori u vanjskom svijetu, što još više hrani njihovu distraktibilnost.  Ni hiperaktivnost nije problem jer tolika razina stimulacije će ih prikovati na mjestu ili će pak s upravljačem u ruci moći hodati ispred televizora, ljuljati se na stolici ili se voziti po sobi na stolici s kotačima.

Za djecu koja imaju problema sa socijalnim vještinama ili nemaju dovoljno vještina da bi se bavili timskim sportom, igrice zapravo predstavljaju idealno mjesto jer su emocionalno sigurne. Ako dijete igra nogomet i promaši slobodni udarac, učinit će to pred svim svojim vršnjacima i gledateljima. No, ako to učini u video-igri neće znati nitko osim njega. Tako ono ostaje zaštićeno od neugodnog iskustva, osjećaja srama i tuge. S druge strane, ako govorimo o kompjuterskim online-igrama, mogu komunicirati s tisućama drugih igrača koji u potpunosti razumiju njihov interes, imaju iste ciljeve i iste želje, a isto tako mogu biti i anonimni i predstaviti se kako god požele. Cijeli taj proces čuva njihovu osobnost i njihov identitet od svakodnevnih problema s kojima se možda susreću.

Pogreške u video-igrama nitko ne označava crvenom kemijskom, ne objavljuje javno pred svima niti daje ocjenu za njih. Naprotiv, pogreške pomažu igraču da bude uspješniji, da se poboljša. Kroz pokušaj i pogrešku uči posebnu akciju pomoću koje će moći napredovati sljedeći put. To ga motivira da pronađe još rješenja i alternativne putove do cilja. Postoji veliko zadovoljstvo u konstantnom polaganom napretku i naposljetku pobjedi do koje je dijete došlo bez da je doživjelo neuspjeh ili da je bilo predmet rugla.

Što mogu učiniti roditelji?

Najvažnije je da se postave granice i iako i sami to dobro znate, znate da vrlo često popustite s tim granicama. Ponekad ste preumorni, ponekad nemate volje za svađu, ponekad nemate vremena ili jednostavno ne želite ulaziti u sukob.

Svaki roditelj djeteta s poteškoćama pažnje zna da oni imaju smanjen kapacitet samoregulacije što je posebno izraženo kod aktivnosti koje pružaju užitak i koje traže hiperfokus i nagrađuju ga, kao što to rade igrice. Stoga roditelji moraju postaviti i održavati granice – posebno kod djece koja su se već navikla na pretjerano igranje video-igara.

Oba roditelja se najprije moraju dogovoriti oko pravila, što je često najveći problem. Koliko dugo će dijete moći igrati igrice tijekom radnog dana? Mora li prvo napraviti zadaću? Što je s kućanskim poslovima? Kakva će biti pravila za igranje vikendom? Koje igrice uopće neće smjeti igrati? Ako želi igrati igrice na internetu, koje stranice su zabranjene?

Kada se dogovorite koja će biti pravila, sjednite s djetetom i objasnite im i raspravite s njima pravila, a potom im i objasnite kako će se ona provoditi. Primjerice, dogovorite se da će dijete smjeti igrati igrice tijekom radnog dana najviše 30 minuta. Može započeti s igrama tek nakon što je napisalo zadaću – koju ste vi provjerili – i odradilo kućanske poslove koje je trebalo odraditi taj dan – i ponovno ste vi provjerili. Kada ste objasnili djetetu koja su pravila recite mu da se ona primjenjuju od tog trenutka.

Utvrdite i provodite pravila

U početku ćete možda trebati sakrivati konzole ili staviti lozinku na računalo, kako biste spriječili igranje u vremenu kada nije dozvoljeno. Možda ovo zvuči strogo i pretjerana reakcija, ali vi najbolje poznajete svoje dijete i znate je li to nužan korak ili za njega to ne vrijedi. Ali ima i djece kod kojih je to treba raditi jer jednostavno teže mogu regulirati svoje ponašanje i uzdržati se od toga da učine nešto što u tom trenutku ne smiju. Tako ćete mu i pomoći da se nauči bolje regulirati. Kada dođe vrijeme za igru date mu skrivenu konzolu ili otključate računalo i pri tome napomenete: „Imaš 30 minuta.”

Kada krene vrijeme za igru namjestite sat na vidljivo mjesto. Ako je moguće zajedno izaberite sat čija će svrha biti samo mjerenje vremena za igru. To može biti bilo koja vrsta timera koja će odbrojavati vrijeme do kraja i signalizirati kraj. On bi trebao biti u blizini mjesta igre tako da ga dijete može vidjeti u svakom trenutku. Povremeno ulazite u prostoriju gdje se dijete igra te ga upozorite da ima još 15 minuta, pa 10 minuta. Kada je vrijeme gotovo isteklo najavite to tako da kažete: „Još je 5 minuta do kraja, a kada to istekne isključit ćemo igru i spremiti je“. Ako se radi o tinejdžeru možete postupiti na isti način iako će mu možda to biti iritantno. Ali, možete mu objasniti da ni vama nije drago što ga trebate upozoravati te da ako ono pokaže da se može pridržavati pravila i vi ćete prestati s upozorenjima. Bez obzira na nezadovoljstvo djeteta, nikako nemojte odustati od toga.

Ako se pokaže da se dijete nekoliko dana za redom pridržavalo dogovorenih pravila, razmislite da to na određeni način počnete pratiti i nagrađivati. Pridržavanje pravilima mora biti potpuno, a ne djelomično. Djelomično pridržavanje pravilima znači da se dijete igralo do dogovorenog vremena, ali nije prethodno napravio zadaću – nije potpuno ispoštovano pravilo. Praćenje i nagrađivanje možete napraviti na način da napravite tablicu s danima u tjednu. Za svaki dan kada se u potpunosti pridržavalo pravila stavite nekakvu naljepnicu kao znak dobro odrađenog dogovora. Dogovorite se s djetetom koliko dana za redom treba skupiti naljepnice da bi dobio nagradu (primjerice 5 dana). Nagrada može biti nekoliko minuta igre više tijekom vikenda. Naglasite djetetu da će dobiti više privilegija ako pokaže i više odgovornosti.

Ako dijete, unatoč vašim upozorenjima, nastavi igrati preko dogovorenog vremena, nemojte početi vikati na njega ili iskopčavati kablove iz struje. Kako smo govorili u našem blogu Odgoj i roditeljstvo – tips and trick podizanje vlastite pobuđenosti neće dovesti do željenog rezultata. Ovakvim situacijama morate pristupiti smirenim tonom, smanjiti intenzitet i pokušati zaista ne dozvoliti da vas to izbaci iz takta. U tom stanju, ponovno objasnite djetetu pravila i dogovor koji imate.

Ako niti nakon toga ne prekine igru, recite da će svakom minutom koju provede preko dogovorenog vremena, imati manje vremena sljedeći dan. Kada sljedeći dan dođe vrijeme za igru, objasnite mu da taj dan ima 20 minuta za igru s obzirom na to da je jučer prešlo dogovoreno vrijeme za 10 minuta. Dogodi li se da ulovite dijete kako igra kada nije vrijeme za igru, oduzmite mu tu privilegiju na nekoliko dana. Kada dođe vrijeme da ponovno može igrati pitajte ga je li sada spremno držati se pravila.

Predložite alternative

Nakon što ste smanjili vrijeme za igru, trebate pomoći djetetu da na neki način ispuni novo slobodno vrijeme. Osobito za vrijeme praznika i tu nikako ne smijete popustiti i dozvoliti da cijele dane provodi igrajući video-igre.

Zajedno potražite aktivnost u kojoj bi dijete moglo biti dobro, nešto što se slaže s njegovim interesima i mogućnostima. To mogu biti sportovi – timski ili individualni, aktivnosti koje nisu natjecateljske kao što su dramske ili umjetničke radionice, satovi sviranja nekog od instrumenata, plesovi, radionice namijenjene razvoju kognitivnih sposobnosti.. Danas zaista možete pronaći različite aktivnosti za djecu. Ako u vašoj blizini nema sličnih aktivnosti, preuzmite inicijativu i sami pokrenite. To može biti igranje društvenih igara gdje se djeca iz susjedstva okupe u nekoj zajedničkoj prostoriji i svatko donese neku igru ili pak organizirani izleti u prirodu. I, na kraju, nemojte zaboraviti da djeca vole provoditi vrijeme s roditeljima i pokušajte što je moguće više organizirati zabavne događaje u svojoj obitelji. To može biti filmska večer, talent-show ili zajedničko igranje igara. Internet je pun savjeta za zabavna poslijepodneva, nemojte se ustručavati provjeriti.

Kako kontrolirati sadržaj igrica?

Sadržaj igara za djecu itekako predstavlja važan faktor. Istraživanja još nisu potvrdila da sadržaj igara utječe na dječje ponašanje, ali jasno je da vrlo nasilne igre uznemiravaju roditelje. Kako onda kontrolirati taj sadržaj? Ako vam dijete dođe s nekom igricom koju silno želi igrati, objasnite mu da ćete najprije vi odigrati igru. Nakon što to zaista i učinite, porazgovarajte s drugim roditeljima što oni misle. Prikupite različita mišljenja prije nego donesete odluku. Potom razgovarajte s djetetom i objasnite mu da sadržaj koji je prikazan u igrici nije realan i da je dio izmišljenog svijeta. Odlučite li dozvoliti djetetu da igra tu igru pokušajte s njime smisliti scenarije za neku vašu zajedničku igricu kako biste mutime ukazali koliko je svijet video igara izmišljen i nerealan, tako da i ono shvati da sve što se u igri dogodilo nije stvarno.

Važnost tehnologije u svakodnevnom životu

Na kraju trebate zapamtiti jednu vrlo važnu činjenicu. Vaša djeca odrastaju u društvu koje se uvelike razlikuje od onog u kojem ste vi. Tehnologija je dio njihova svakodnevnog života i njihove budućnosti i iz tog razloga nije rješenje maknuti sva računala, tablete, mobitele, televiziju, konzole iz njihova života. Dapače, podučite dijete kako pravilno koristiti tehnologiju. Naučite dijete da je internet mjesto gdje mogu dobiti informaciju o bilo čemu na svijetu. Što ne znači da nikada više neće otvoriti knjigu, ali velik broj knjiga može se pronaći i u elektroničkoj verziji, pa nije loša alternativa. Ali, svakako treba imati na umu da ove stvari treba dozirati i ne prepustiti dijete na milost i nemilost ekranima. Educirajte svoju djecu o tehnologiji i njenoj upotrebi. Koliko često se zgražamo nad činjenicama da mladi stradaju jer koriste mobitele dok su u kadi ili da počine samoubojstvo jer su žrtve cyberbullyinga. A rijetko kada pomislimo da je to možda tako jer ih nitko nije podučio. Ako uvodite tehnologiju u život svoje djece, onda trebate i prihvatiti koje nove odgovornosti za vas kao roditelje to donosi.

Josipa Bosak, mag.psych.

Nastavkom korištenja ove stranice, pristajete na uporabu kolačića. Opširnije

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close