Neurofeedback – zabavan mentalni trening za djecu

Adresa:

Savska 32 (Hoto centar), Zagreb

Kako emocionalno zlostavljanje utje─Źe na mozak

Što je emocionalno zlostavljanje i zanemarivanje?

Zlostavljanje djece ─Źest je problem diljem svijeta, a njegove fizi─Źke, psihi─Źke i socijalne posljedice osje─çaju zlostavljana djeca, njihove obitelji i zajednice u kojima ┼żive (Odhayani i sur., 2013). Postoji vi┼íe vrsta zlostavljanja: fizi─Źko, emocionalno, seksualno…, a svaka od njih dokazano ┼íteti dje─Źjem razvoju. Zlostavljano dijete obi─Źno je ┼żrtva vi┼íe vrsti zlostavljanja.

Emocionalno zlostavljanje je ignoriranje i suzbijanje djetetovih emocionalnih reakcija te posramljivanje i bilo kakvo poni┼żavaju─çe pona┼íanje prema djetetu (Sram te bilo!, Zlo─Źesta si!). Mo┼że biti verbalno i onda uklju─Źuje nazivanje pogrdnim imenima, vrije─Ĺanje ili uspore─Ĺivanje s bratom/sestrom ili prijateljima (Vidi┼í kako je Marko to lijepo napravio, a ti ne mo┼że┼í.). Mo┼że biti i neverbalno te onda uklju─Źuje nepriznavanje djetetovih potreba, ignoriranje djeteta koje pla─Źe jer treba pomo─ç, te tretiranje djeteta kao zlo─Źestog ili nekoga tko nije vrijedan ljubavi. Tu spadaju i namjerno izazivanje osje─çaja krivnje ili straha; nagovaranje djece na neprimjereno pona┼íanje; uni┼ítavanje stvari koje su im va┼żne; dovo─Ĺenje djece u ┼ítetne situacije, npr. svjedo─Źenje obiteljskom nasilju.

Klikni i saznajte ┼íto je neurofeedback, mo┼że li pomo─çi djetetu, koje pote┼íko─çe otklanja neurofeedback i za┼íto to radimo kroz igru, a bavimo se ozbiljnim stvarima.

Emocionalno zanemarivanje je uskra─çivanje osnovnih emocionalnih potreba poput pru┼żanja utjehe ili sudjelovanja u djetetovu dru┼ítvenom ┼żivotu te stavljanje prevelikih o─Źekivanja pred dijete, koja ono ne mo┼że ispuniti jer nije dovoljno zrelo ili jer takve situacije nisu sigurne za njega. Neki znanstvenici ovdje ubrajaju i izlaganje razli─Źitim oblicima disfunkcionalnih ku─çanstava, poput ┼żivota s roditeljima koji pate od ovisnosti ili drugih psihi─Źkih poreme─çaja (Teicher i sur., 2016).

Da bi se ustanovilo zlostavljanje, takvo tretiranje djeteta mora dominirati, tj. biti u─Źestalo i dugotrajno te naru┼íavati djetetov socio-emocionalni razvoj. Ve─çina roditelja ┼żeli najbolje za svoju djecu te ─Źine ono ┼íto je u njihovoj mo─çi kako bi im to i omogu─çila. Unato─Ź dobronamjernosti i trudu, ne postoje savr┼íeni roditelji te svi ponekad radimo gre┼íke. Dio razloga tomu le┼żi u neznanju, stoga je potrebno raditi na vlastitim roditeljskim kompetencijama; informirati se, educirati te po potrebi tra┼żiti pomo─ç.

Utjecaj emocionalnog zlostavljanja na mozak i mogu─çe posljedice

Razvojem mozga upravljaju geni, ali ga oblikuju iskustva, poglavito ona koja se dogode za vrijeme ranog osjetljivog ili kriti─Źnih razdoblja. Dojena┼ítvo je kriti─Źan period u dje─Źjem razvoju. U tom periodu veli─Źina mozga jednaka je ─Źetvrtini veli─Źine mozga odraslog ─Źovjeka. Mozak je tada jedan od najnerazvijenijih organa te vrlo podlo┼żan pozitivnim i negativnim u─Źincima iz okoline. Istra┼żivanja su pokazala kako kvaliteta odnosa izme─Ĺu skrbnika i dojen─Źeta utje─Źe na dje─Źje mentalno i fizi─Źko zdravlje, posebice na kapacitet za interakciju s drugima te razvoj neuralnih puteva za jezik i govor, kao i na vi┼íe kognitivne funkcije.

Zlostavljanje i zanemarivanje jedni su od iskustava s najve─çim posljedicama te utje─Źu na razvoj dje─Źjeg mozga. Visoka razina kortizola, koja je posljedica izlo┼żenosti stresu za vrijeme zlostavljanja, povezana je s uni┼ítavanjem mo┼żdanih stanica i naru┼íavanjem veza unutar mozga. Promjene na mozgu ovise o vrsti zlostavljanja i dobi ┼żrtve.

Provedeno je vi┼íe od 180 istra┼żivanja koja pokazuju povezanost izme─Ĺu emocionalnog zlostavljanja u djetinjstvu i izmjenama strukture, funkcija i povezanosti mozga ili strukture ┼żiv─Źanog sustava. Ove promjene prona─Ĺene su u razli─Źitim laboratorijima i kod mnogo razli─Źitih ljudi te ne ovise o njihovoj nacionalnosti, sredini u kojoj su odrasli, vremenu ro─Ĺenja niti o tome jesu li ili nisu kasnije zbog toga razvili neke psihi─Źke poreme─çaje.

Svjedo─Źenje obiteljskom nasilju za vrijeme djetinjstva povezano je sa smanjenjem pojedinih vizualnih i verbalnih podru─Źja mozga. Ovaj efekt najizra┼żeniji je kod osoba koje su svjedo─Źile obiteljskom nasilju u dobi izme─Ĺu 11 i 13 godina. Svjedo─Źenje obiteljskom nasilju tako─Ĺer smanjuje dijelove mozga zadu┼żene za procesuiranje emocija, pam─çenje i u─Źenje, ┼íto je najizra┼żenije kod djece u dobi od 7 do 13 godina (Teicher i sur., 2016). Istra┼żivanja koja su koristila magnetsku rezonancu pokazala su kako verbalno zlostavljanje u djetinjstvu mijenja dijelove mozga zadu┼żene za sluh i za govor te uzrokuje ni┼żi verbalni kvocijent inteligencije i ni┼że verbalno razumijevanje u mla─Ĺoj odrasloj dobi.

Znanstvenici se sla┼żu da je adaptivna reakcija na zlostavljanje u djetinjstvu i mijenjanje sustava za detekciju prijetnje i odgovor na prijetnju. To rezultira br┼żom percepcijom prijete─çeg podra┼żaja. Iako promjene sustava za detekciju prijetnji mogu pomo─çi osobi da izbjegne prijetnje, one tako─Ĺer ─Źine osobu osjetljivijom na stresore i pove─çavaju rizik od anksioznosti. Mijenjanje ovih mozgovnih struktura tako─Ĺer mo┼że doprinijeti razvoju post-traumatskog stresnog poreme─çaja (PTSP-a).

┼Żrtvama dugotrajnog zlostavljanja tako─Ĺer je izmijenjen razvoj osjetilnih sustava koji obra─Ĺuju stresna iskustva. Emocionalno zlostavljanje tako─Ĺer utje─Źe i na sustav o─Źekivanja nagrade, osobito u razdoblju od ro─Ĺenja do devete godine. U ovom sustavu va┼żnu ulogu, izme─Ĺu ostalog, imaju hipokampus i amigdala. Hipokampus je dio mozga zadu┼żen za u─Źenje i kratkoro─Źno pam─çenje. Naj─Źe┼í─çi efekt koji se pronalazi kod pojedinaca zlostavljanih u djetinjstvu je smanjeni volumen hipokampusa, ┼íto mo┼że dovesti do pojave depresije. On je najpodlo┼żniji takvim promjenama u dobi izme─Ĺu 3 i 5 te 11 i 13 godina, ali postoje individualne razlike. Amigdala je dio mozga koji kontrolira disanje, lupanje srca i emocije. Uslijed dugotrajnog emocionalnog zlostavljanja amigdala naoti─Źe.

Kod zlostavljane djece i odraslih koji su u djetinjstvu bili zlostavljani tako─Ĺer se pronalazi smanjeno podru─Źje corpus callosum; gusta nit ┼żiv─Źanih vlakana koja dijeli mozak na lijevu i desnu polutku te omogu─çuje komunikaciju me─Ĺu njima. Radi se o dijelu mozga zadu┼żenom za pokrete o─Źiju, ravnote┼żu, koncentraciju te taktilne i emocionalne reakcije. Ovo se posebno odnosi na dje─Źake ┼żrtve zanemarivanja. Osobe sa PTSP-om, uklju─Źuju─çi i one koje su pro┼żivjele traume u djetinjstvu, pokazuju specifi─Źnu aktivnost limbi─Źkog sustava (dijela mozga zadu┼żenog za emocije) u desnoj, ali ne i u lijevoj hemisferi, ┼íto mo┼że biti posljedica o┼íte─çenja corpus callosuma. Jedno istra┼żivanje (Sheridan, Fox, Zeanah, McLaughlin i Nelson, 2012; prema Teicher i sur., 2016) je pokazalo kako se efekti vrlo ranog zanemarivanja na corpus callosum  mogu nadoknaditi ranom intervencijom.

Sna┼żna i sigurna privr┼żenost s primarnim skrbnikom u djetinjstvu temelj je razvoja otpornosti i zdrave osobnosti. Ona ja─Źa djetetovu sposobnost no┼íenja sa stresom, regulacije emocija, pru┼ża socijalnu podr┼íku i poma┼że u stvaranju bliskih odnosa. Svijet se percipira kao sigurno mjesto za istra┼żivanje i razvoj nezavisnosti. Kada je pod stresom, dijete utjehu pronalazi u svom skrbniku. Iskustva zlostavljanja mogu biti interpretirana kao prijetnja pre┼żivljavanju, tjelesnom integritetu i svijesti o sebi. Kada je dijete zlostavljano, mo┼że razviti anksioznu, nesigurnu privr┼żenost, ┼íto kao posljedicu mo┼że imati poreme─çaje privr┼żenosti kasnije u ┼żivotu.

Zbog opisanog utjecaja na razvoj mozga, sve vrste zlostavljanja u djetinjstvu (uklju─Źuju─çi i emocionalno zlostavljanje te zanemarivanje) predstavljaju najva┼żniji preventabilni uzrok psihopatologije za 45 % populacije (Teicher i Samson, 2016). Zlostavljanje i zanemarivanje u djetinjstvu pove─çavaju rizik od depresije za 54 %, od suicida za 67 % i od zlouporabe droga za 64 %. Osobama koje su u djetinjstvu do┼żivjele ┼íest ili vi┼íe razli─Źitih negativnih iskustava povezanih sa zlostavljanjem ili zanemarivanjem ┼żivotni vijek mo┼że biti kra─çi za ─Źak 20 godina. Zlostavljanje u djetinjstvu tako─Ĺer je veliki rizi─Źni faktor za razvoj grani─Źnog poreme─çaja li─Źnosti, shizofrenije, vi┼íestrukih li─Źnosti i antisocijalnog poreme─çaja li─Źnosti.

Djeca su sklonija te┼íko─çama u u─Źenju i pona┼íanju ako ┼żive s roditeljima koji imaju psihi─Źkih problema ili su ovisnici. Maj─Źina depresija je klju─Źna odrednica ka┼ínjenja u ranom razvoju, te je maj─Źino psihi─Źko stanje jednako va┼żno za djetetov razvoj kao i funkcionalnost obitelji te roditeljski stil i anga┼żiranost.

┼Żrtve zlostavljanja i zanemarivanja u odrasloj dobi ─Źesto imaju problema s emocionalnom regulacijom, samopoimanjem, dru┼ítvenim vje┼ítinama i akademskom motivacijom, te su sklonije problemima prilagodbe uklju─Źuju─çi akademski neuspjeh, agresivno pona┼íanje, pote┼íko─çe u odnosima s vr┼ínjacima i delikvenciju. Posljedice uni┼ítavanja mo┼żdanih stanica i veza unutar mozga mogu biti i pote┼íko─çe spavanja, no─çni teror i no─çne more.

Promjene na mozgu nisu direktno povezane uz psihopatologiju. Emocionalno zlostavljanje utje─Źe na mozak svih ljudi, stvaraju─çi u njemu odre─Ĺene promjene, ali ne razviju zbog toga svi psihi─Źke poreme─çaje. To indicira da neki pojedinci mogu biti vi┼íe podlo┼żni neurobiolo┼íkim, ali ne i psihijatrijskim posljedicama zlostavljanja. One koji unato─Ź zlostavljanju i njime prouzro─Źenim promjenama mozga zadr┼że psihi─Źko zdravlje nazivamo otpornima. Kod takvih ljudi je vjerojatno do┼ílo do dodatnih neurobiolo┼íkih ili molekularnih promjena koje im omogu─çavaju kompenzaciju nepovoljnih promjena.

Klikni i saznajte ┼íto je neurofeedback, mo┼że li pomo─çi djetetu, koje pote┼íko─çe otklanja neurofeedback i za┼íto to radimo kroz igru, a bavimo se ozbiljnim stvarima.

 

Marcela Milkovi─ç, mag. psych.

 

 

Literatura

Antypa, N. i Van der Does, A. J. (2010). Serotonin transporter gene, childhood emotional abuse and cognitive vulnerability to depression. Genes, Brain and Behavior, 9 (6).

Odhayani, A. A., Watson, W. J. i Watson, L. (2013). Behavioural consequences of child abuse. Canadian Family Physician, 59 (8), 831 – 836.

Teicher, M. H., Samson, J. A. , Anderson, C. M. i Ohashi, K. (2016). The effects of childhood maltreatment on brain structure, function and connectivity. Nature Reviews Neuroscience, 17, 652-666.

Teicher, M. H. i Samson, J. A. (2016). Annual research review: Enduring neurobiological effect of childhood abuse and neglect. The Journal of Child Psychology and Psychiatry. 

 

Nastavkom kori┼ítenja ove stranice, pristajete na uporabu kola─Źi─ça. Op┼íirnije

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close