Neurofeedback – zabavan mentalni trening za djecu

Adresa:

Ulica Ivana Kukuljevića 5, Zagreb

Odgoj bez batina

Roditeljstvo je jako odgovoran i težak posao te je nemoguće u svakoj situaciji postupiti ispravno. Roditelji su često umorni ili opterećeni različitim problemima te im se zbog vlastite nemoći tjelesno kažnjavanje čini kao najbrža i najlakša metoda. Većina roditelja ne želi udarati svoju djecu, ali ne znaju kako drukčije oblikovati dječje ponašanje. Nažalost, stručnjaci koji rade s djecom u praksi se i dalje susreću s roditeljima koji pribjegavaju tjelesnom kažnjavanju djece ili misle da je takav način oblikovanja dječjeg ponašanja bezopasan i poželjan. Ovim tekstom nastojat će se ukratko objasniti kako i zašto tjelesno kažnjavanje negativno utječe na dječji razvoj. Također će se predložiti alternativne, za djecu puno blagotvornije metode oblikovanja dječjeg ponašanja u poželjnom smjeru.

Psihologijska istraživanja nedvojbeno pokazuju kako tjelesno kažnjavanje ne donosi željene učinke, već nanosi štetu. Tjelesno kažnjavanje je primjena tjelesne snage s namjerom izazivanja neke razine boli ili nelagode, ma kako blago (Odbor za prava djeteta UN-a, 2006.). Tjelesno kažnjavanje je svako kažnjavanje kojim se korištenjem tjelesne snage namjerava uzrokovati neka razina boli ili nelagode (Vijeće Europe, 2005). U Hrvatskoj je od 1999. zakonom zabranjeno tući djecu. Roditelji ne smiju tjelesno kažnjavati dijete, postupati ponižavajuće prema njemu niti primjenjivati psihičku prisilu te su ga dužni štititi od takvog postupanja drugih osoba (Članak 94., stavak 2 Obiteljskog zakona). Nasilje u obitelji je: tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci (Članak 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji). Svaki udarac je čin nasilja. Zapamtite: dijete će puno brže nešto naučiti zato da dobije pohvalu, nego što bi naučilo zato da izbjegne batine.

 

Zašto nije dobro tjelesno kažnjavati dijete?

  • Dijete tako dobiva poruku da ne vrijedi.
  • Na taj način ponižavate dijete.
  • Batine mu neće pomoći da nauči razliku između dobrog i lošeg.
  • Dijete koje dobiva batine, vjerojatno će kopirati to ponašanje tako što će tući nekog drugog kada bude frustrirano (npr. mlađeg brata/sestru ili vršnjake), a nasilno ponašanje može se nastaviti i u odrasloj dobi.
  • Na taj način učite dijete da je fizičko nasilje uobičajen i poželjan način rješavanja problema. Drugim riječima, učite ga da, kada se netko ne ponaša onako kako mi želimo, u redu je udariti ga.
  • Batinama ne učite dijete kako se treba ponašati, nego samo kako ne treba, ali ono i dalje neće znati što činiti umjesto toga.
  • Tjelesno kažnjavanje često prerasta u fizičko zlostavljanje i teško je odrediti granicu.
  • Dijete tako neće razumijeti zbog čega neko ponašanje nije poželjno.
  • Dugoročno time ne postižete ništa pozitivno, tj. postižete samo trenutnu i neposrednu poslušnost koja proizlazi iz straha.

 

Negativne posljedice tjelesnog kažnjavanja za djecu:

  • Narušavanje kvalitete odnosa između djeteta i roditelja
  • Gubitak povjerenja i poštovanja djeteta prema roditelju
  • Strah, krivnja, ljutnja, bespomoćnost, sram, poniženje, uznemirenost
  • Slabije mentalno zdravlje djece
  • Slabije usvajanje moralnih vrijednosti
  • Povećana agresivnost
  • Povećano delinkventno i antisocijalno ponašanje
  • Povećan rizik od ozljede, tj. tjelesnog zlostavljanja
  • Dijete koje je tjelesno kažnjavano, zbog neugodnih emocija koje kažnjavanje u njemu izaziva, otežano će učiti i usvajati poželjne oblike ponašanja.

 

Ispravni oblici oblikovanja dječjeg ponašanja u poželjnom smjeru

  • Pokazivanje kako želimo da se djeca ponašaju na primjeru vlastitog ponašanja
  • Nagrađivanje poželjnih ponašanja davanjem privilegija kako bi dijete naučilo što je dobro i kako se treba ponašati
  • Pohvaljivanje djeteta za poželjna ponašanja
  • Ukidanje djetetovih privilegija za nepoželjna ponašanja
  • Zagrljaj, nagrada ili pohvala kada se dijete poželjno ponaša
  • Razgovor s djetetom i nuđenje prihvatljivih rješenja i ponašanja
  • Sprječavanje ili zaustavljanje nepoželjnog ponašanja djeteta unaprijed ili čim se ponašanje počne događati
  • Preusmjeravanje nepoželjnog ponašanja u prihvatljivo
  • Objašnjavanje – davanje povratnih informacija, omogućavanje djetetu da popravi štetu

 

Tjelesno kažnjavanje prenosi se međugeneracijski i potrebno je osvijestiti kako se radi o nepoželjnoj, za dijete štetnoj i često kontraproduktivnoj  metodi kako bi se prekinuo ovaj lanac te izabrale poželjnije, korisnije i učinkovitije metode oblikovanja dječjeg ponašanja. Roditelji koji pribjegavaju tjelesnom kažnjavanju djece su često i sami u djetinjstvu bili odgajani na takav način te su usvojili to ponašanje učenjem po modelu, tj. imitirajući svoje roditelje. Takvi roditelji obično udare dijete u situacijama kada su ljuti zbog nečeg što je dijete napravilo ili kada su u velikom strahu za svoju djecu te kada su sami tjeskobni, zabrinuti ili pod stresom. Drugim riječima, tjelesno kažnjavanje češće će upotrijebiti kada ih preplave neugodne emocije koje neće u tom trenutku moći kontrolirati. Kako bi se ovo izbjeglo, potrebno je vježbati samokontrolu i samoregulaciju. Ne postoje savršeni roditelji, ali potreban je rad na sebi kako bismo postali dobri roditelji. Sretan roditelj je dobar roditelj i onaj koji će imati kapaciteta reagirati strpljivo, promišljeno i smireno čak i u napetim ili opasnim situacijama. Kako bismo bili dobri roditelji, potrebno je da se i sami osjećamo dobro, a za to je potreban rad na sebi. Jedan od načina rada na sebi je i neurofeedback. Radi se o metodi koja se pokazala učinkovitom za regulaciju emocija (npr. Cavazza i sur., 2014), tjeskobe i impulzivnosti jer ona pomaže pojedincu držati svoju moždanu aktivnost (npr. odgovor na emotivan događaj) pod kontrolom (Cohen Kadosh i sur., 2016). Neurofeedback terapija se također pokazala uspješnom u smanjenju razine stresa (Hafeez, Y., Azhar Ali, S. S. i Malik, A., 2016) koji uvelike utječe na naš svakodnevni način funkcioniranja pa tako i odnos s djecom.

 

Literatura:

 

  1. Bilić, V., Buljan-Flander, G. i Hrpka, H. (2012). Nasilje nad djecom i među djecom. Jastrebarsko: Naklada Slap.
  2. Cavazza, M., Charles, F., Gabor, A., Porteous, J., Gilroy, S. W., Raz, G. Keynan, N. J., Cohen, A., Jackont, G., Jacob, Y., Soreq, E., Klovatch, I. I Hndler, T. (2014). Towards emotional regulation through neurofeedback. Conference paper. Conference: 5th Augmented Human International Conference.
  3. Cohen Kadosh, K., Qiang L., de Burca, C., Sokunbi, M. O., Feng, J., Linden, D. E. J. i Lau, J. Y. F. (2016). Using real-time fMRI to influence effective connectivity in the developing emotion regulation network. Neurolmage, 125.
  4. Hafeez, Y., Azhar Ali, S. S. i Malik, A. (2016).
  5. Obiteljski zakon (2015). Narodne novine, 103/15.
  6. Odbor za prava djeteta UN-a. (2006). General Comment No 8. The right of the child to protection from corporal punishment and other cruel or degrading forms of punishment, CRC/C/GC/8.
  7. Vijeće Europe (2005). Eliminating corporal punishment: a human rights imperative for Europe’s children, str. 20.
  8. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. (2018). Narodne novine, 70/17.

 

Nastavkom korištenja ove stranice, pristajete na uporabu kolačića. Opširnije

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close