Što pokloniti djetetu?
Božićno je vrijeme, očekivanja su velika, Djed Božićnjak ima puno posla, a roditelji su često zbunjeni i ne znaju što bi bilo najbolje rješenje za želje njihovih najmanjih. Pa kada se i pojavi neka nemoguća želja, uvijek to mogu svaliti na Djeda Božićnjaka i kvarove u njegovoj radionici. Mnogi se pitaju da li udovoljiti svakoj želji djeteta, dok drugi „odgovorno tvrde“ da će ih to samo „razmaziti“ i da tako neće ništa naučiti.
U pismima najmanjih naći će se igračke, slatkiši, igrače konzole, mobiteli, laptopi, ili možda čak i pokoji poni (bilo da je onaj iz crtića ili pravi). Svaki roditelj želi da mu dijete bude sretno i da kada ujutro proviri pod bor pronađe nešto što je zaželjelo.
Kod odabira poklona i odluka da li pokloniti baš sve s tog popisa važno je voditi se osnovnom mišlju roditeljstva. Roditelj je taj koji treba voditi dijete, a ne obratno. Djeca ne znaju što je za njih najbolje, a odrasli (barem većina) ipak imaju veće iskustvo i znaju što je dobro za njihovu djecu, a što nije.
Kao što znate da nije dobro da dijete svaki dan ruča sladoled i pržene krumpiriće, koje bi sigurno gotovo svako dijete poželjelo, isto tako znate i koji su zahtjevi pretjerani te gdje dječjoj volji treba staviti granicu.
Mašta ne pita za mogućnosti
Djeca se moraju osjećati sigurno, a taj osjećaj daju im iste stvari kao i nama – znamo da nas netko štiti i svjesni smo granica unutar kojih smo sigurni. Kada djeca ne vide granice, ponašat će se isto kao i mi, tražit će granice i ići toliko daleko dok ih ne nađu. Kada djeca postavljaju sve veće i veće zahtjeve pred roditelje oni to rade zato što im trebaju granice i kontrola da bi se osjećali sigurno. Djeca nisu manipulativna i ne žele iskorištavati roditelje, oni samo žele znati da su tu sigurni.
Isto vrijedi i za poklone, njihove male glavice pune su mašte, i želje koje oni mogu izraziti zaista mogu biti izvan mogućnosti svakog roditelja. Ne govorimo ovdje samo o financijskim mogućnostima ili o tome da mu nisu nužne baš sve igračke s popisa kojih je 20 ili više, već o tome da roditelj treba biti taj koji će izabrati što je najprikladnije za njegovo dijete.
Djeca su vođena nagonima, impulsima i željama, njihova samokontrola je nezrela i nedovoljno razvijena i baš iz tog razloga roditelji trebaju voditi njihova ponašanja. Mada se ponekad čini da oni žele biti vođe i odlučivati o svemu, to je samo traženje granica i sigurnosti. A ako i budu tužna što nisu dobili baš sve sa svoje liste uvijek možete svaliti krivnju na Djedicu 🙂
Uključite dijete u proces
Važno je imati na umu da su i djeca u blagdansko doba, poučena našim ponašanjem i općenitim ozračjem okoline, više empatična, altruistična i u nekom pozitivnom raspoloženju. Stoga je to izvrsno vrijeme da ih poučimo nekim osnovnim ljudskim vrijednostima, koliko je važno pomagati drugima, dijeliti s drugima, biti ljubazan prema svima. Osvješćivanjem pozitivnih osjećaja koje donosi altruizam i pozivanje na njih u budućim sličnim situacijama povećava vjerojatnost da će dijete takvo ponašanje usvojiti za stalno.
Pokušajte s djecom dogovoriti da poklone igračke koje im više ne služe, pokrenite inicijative u svojoj zajednici. Najvažnije je da uključite dijete u svaki proces, neka ima osjećaj da aktivno sudjeluje kako bi u konačnici zaista i imalo osjećaj zadovoljstva. Ako darujete igračke neka ono bira koje će dati (naravno uz vaše upute) i samo ih sprema u kutije i s vama ih odnosi na novu destinaciju. Svako će dijete u tom procesu pronaći zadovoljstvo i osjećaj vrijednosti.
Zajedničko vrijeme je najdragocjenije
Najvažniji poklon koji možete i trebate pokloniti djetetu jest pažnja. Neka zna da je viđeno, da je voljeno i da imate vremena za njega.
Znamo da je jako teško provoditi više vremena s djetetom uz posao koji danas oduzima puno više od 8 sati dnevno, djeca su u školi više od pola dana. Ne trebate se zbog toga osjećati loše, mijenjati posao ili odbacivati svoje snove o karijeri, već kada jeste sa svojim djetetom zaista budite s njim.
Provodite vrijeme kvalitetno, u igri. Igra je najprirodnija djeci i to je njihova osnovna djelatnost i najbolji način komunikacije. Sudjelujte u njihovoj igri, slušajte što vam tada govore i naučit ćete mnogo o njima, ali i od njih. Tada vam nije potreban mobitel, ne treba vam slika baš svakog trenutka, televizija nije nužna, jer su svi takvi distraktori zapravo suptilni znakovi djetetu da vam ono nije najvažnije i da nema vašu potpunu pažnju.
Toj igri morate pristupiti kao najvažnijem sastanku koji možete zamisliti te se potpuno u nju uživjeti. Djeca s vama mogu i raditi ukrase, peći kolače i pripremati večeru. Pri tom imajte na umu da je od toga da sve savršeno izgleda puno važnije vrijeme koje ćete provesti zajedno i sve nove vještine i osjećaji koje će maleni usvojiti, ali i uspomene koje ćete zajedno kreirati.