Mnoga su se istraživanja bavila proučavanjem QEEG-a i pronalaženjem specifičnim markera za određene poremećaje. Tako se pokazalo da kod djece koje imaju poteškoće s pozornošću i hiperaktivnosti (ADD/ADHD) postoji više sporih (theta) i manje brzih (beta) moždanih valova u frontalnim i središnjim regijama mozga (Mann, Lubar, Zimmerman, Miller & Muenchen, 1992., A. Barabasz, Crawford & M. Barabasz, 1993.). Zahvaljujući takvim je podatcima određen neurofeedback protokol za smanjenje ovih simptoma. Njima je cilj ima povećanje unutrašnje stimulacije mozga, kako bi se smanjila potreba za traženjem stimulacije izvana, što je glavna karakteristika ovih poteškoća.
Neka od najznačajnih istraživanja možete pročitati na sljedećim poveznicama (linkovima):
Lubar, J. F., & Shouse, M. N., 1976.
Shouse, M. N., & Lubar, J. F., 1979.
ADHD and EEG-neurofeedback: a double-blind randomized placebo-controlled feasibility study (2011).
A review of neurofeedback treatment for pediatric ADHD (2012).
Evidence-based information on the clinical use of neurofeedback for ADHD (2012)
Neurofeedback for ADHD: a review of current evidence (2014)
Neurofeedback in ADHD: a single-blind randomized controlled trial (2011)
EEG neurofeedback for ADHD: double-blind sham-controlled randomized pilot feasibility trial (2013)
Istraživanja o utjecaju neurofeedbacka kod poremećaja iz autističnog spektra pokazuju poboljšanja u koncentraciji, socijalnoj komunikaciji, smanjenju stereotipija i agresivnog ponašanja te poboljšanja u govoru (Thompson i Thompson, 1995., 2003.; Linden, 2004.; Jarusiewicz, 2002.; Kouijzer i sur., 2009.).
Neurofeedback in autism spectrum disorders (2011)
Clinical efficacy and potential mechanisms of neurofeedback (2013)
Na jednoj od najvećih medicinskih baza pubmed.com možete pregledati vise od 800 istraživanja na temu neurofeedbacka.
Za sva konkretna pitanja tim Umo neuroscience tim stoji vam na raspolaganju. Obratite nam se telefonom na 091 940 2766 ili emailom.