Neurofeedback – zabavan mentalni trening za djecu

Adresa:

Ulica Ivana Kukuljevića 5, Zagreb

Neurofeedback je neinvazivna i zabavna metoda normalizacije moždane aktivnosti. Provodi se tako da se pomoću EEG pojačala odrede moždani valovi koji se koriste za upravljanje videoigrom ili nekim drugim audiovizualnim sadržajem. Možemo doslovce reći da kod neurofeedbacka igrač mislima upravlja videoigricom, a nastojeći unaprijediti igru, unaprjeđuje svoje moždane valove.

Moždani valovi predstavljaju sinkroniziranu električnu aktivnost neurona na određenim frekvencijskim područjima: delta (1ā€“4 Hz), theta (4ā€“8 Hz), alfa (8ā€“12 Hz), SMR (13ā€“15 Hz), beta (15ā€“30 Hz), gama (30+ Hz). Moždani valovi odraz su specifičnih mentalnih stanja, a neki obrasci moždanih valova mogu biti manje ili viÅ”e poželjni za određene mentalne aktivnosti.

Na neurofeedbacku učimo mozak proizvesti optimalne obrasce moždanih valova. To radimo tako da se moždani valovi djetetu predstave kao informacija koja mu je razumljiva i zanimljiva (videoigre, glazba, crtani filmovi) te nagrađivanjem točno određenih moždanih valova učimo mozak mijenjati ih. Pravilnim izborom protokola vježbanja moguće je unaprijediti rad mozga običnog djeteta, a ukloniti ili umanjiti poteÅ”koće koje doživljava mozak neobičnog djeteta.

Metoda je razvijena 60-ih godina proÅ”loga stoljeća, kada su prva istraživanja pokazala da je moguće trenirati moždane valove kod životinja i da ta promjena izaziva promjenu u ponaÅ”anju. Do danas je proveden niz istraživanja vezanih uz primjenu neurofeedbacka za tretiranje različitih vrsta poteÅ”koća, ali i za unaprjeđenje izvedbe (Peak performance).

Kako funkcionira neurofeedback?

Čovjekov je mozak izgrađen od 100 milijardi živčanih stanica koje međusobno komuniciraju i omogućavaju nam da budemo upravo ovo Å”to jesmo. Ponekad ta komunikacija radi otežano, ima premalo veza među neuronima i kao posljedica se javljaju različite poteÅ”koće koje mogu biti viÅ”e ili manje izražene.

Električna se aktivnost mozga opisuje pomoću moždanih valova, koji održavaju specifičan rad mozga. Istraživanje povezanosti određenih obrazaca moždanih valova i naÅ”ega ponaÅ”anja pokazalo je da se upravo specifični obrasci valova mogu povezati s određenim poteÅ”koćama. Kada snimamo EEG, možemo vidjeti Å”to se događa u mozgu u točno određenom trenutku. Na temelju tog uvida, primjenom već odavno poznatih biofeedback načela, možemo promijeniti način rada mozga. Ako se čovjeku prikaže neki bioloÅ”ki proces na odgovarajuć način, on može, fokusirajući se na taj konkretan prikaz, mijenjati intenzitet tog procesa. Neurofeedback je u suÅ”tini biofeedback primijenjen na neuroloÅ”ke procese, a medij za prikazivanje moždanih valova su videoigrice, glazba ili filmovi.

S obzirom na to da su neurofeedback igrice, pomoću kojih se neurofeedback provodi, reprezentacija moždanih valova, upravljanje igricom zapravo je upravljanje moždanim valovima. U igrici se nagrađuje aktivnost koja nam omogućava funkcionirati bolje, a inhibira ona koja uzrokuje poteÅ”koće. Kada smo u tom uspjeÅ”ni, dobivamo nagradu (npr. bod u igri), koju najčeŔće prati i zvuk. Upravo je to signal naÅ”emu mozgu da je trenutačni način rada dobar pa se time povećava vjerojatnost da će se takva aktivnost i ponoviti.

Kako izgleda neurofeedback trening?

Neurofeedback trening vrlo je ugodan i zabavan proces. Zadatak je opustiti se u udobnom naslonjaču i igrati igrice. Terapeut na uÅ”ne resice i glavu postavlja tri elektrode, na svako uho po jednu te jednu na glavu. Ove elektrode (senzori) nemaju nikakav utjecaj na mozak, samo ā€œhvatajuā€ električnu aktivnost mozga. Prije njihova postavljanja, terapeut abrazivnom pastom treba očistiti područje na koje će postaviti elektrode kako bi dobiveni signal bio Å”to precizniji. Nakon toga kreće trening, pokreće se videoigrica, crtani film ili glazba koji rade onako kako radi mozak. Izgubimo li koncentraciju, crtani će se film zaustaviti, igrica krenuti u pogreÅ”nom smjeru, no svaki put kada se vratimo na željeni rad mozga, sve se ponovno pokreće i opet skupljamo bodove. Terapeut na ekranu prati rad mozga i analizira dobivene podatke. Trening traje 30-45 minuta i nakon njega je moguće osjetiti umor ili iscrpljenost. No trening dovodi i do opuÅ”tanja i smirivanja organizma, jasnijeg fokusa i boljeg zadržavanja pozornosti.

Kako znati je li neurofeedback tretman izbora?

Neurofeedback metoda pokazala se učinkovitom za niz poteÅ”koća. Za neke su provedena brojna istraživanja, a za neke se joÅ” istražuje. No sva se temelje na kvantitativnoj analizi EEG-a (QEEG), koja analizira moždane valove, u smislu njihova relativnog obilja, odnosno koliko su jaki specifični moždani valovi u točno određenim trenutcima. Ova se analiza temelji na kvantificiranju podataka dobivenih snimanjem električne aktivnosti mozga i statističkom analizom dobivenih podataka, kako bi se odredilo u kojoj mjeri ti podatci odstupaju od prosjeka. Tako se može odrediti postoje li odstupanja koja bi se neurofeedback treningom mogla ispraviti. Kvantitativna analiza EEG je objektivna metoda kojom pomoću tzv. markera možemo vidjeti postojanje specifičnih poteÅ”koća.

Je li neurofeedback trening isti za svakoga?

Neurofeedback je individualna terapijska metoda i stoga se ne provodi na svakomu na isti način. Prije početka treninga potrebno je obaviti inicijalnu procjenu, tijekom koje se snime bazične elektrofizioloÅ”ke mjere (EEG) i odredi je li neurofeedback tretman izbora i koji protokol rada odgovara osobi. Istraživanja su proizvela određene protokole rada za specifične poteÅ”koće i oni se upravo tako i primjenjuju, no svaka je osoba različita pa je tako i protokol potrebno prilagoditi pojedinačnim potrebama.

Jesu li učinci neurofeedbacka dugotrajni?

Ako govorimo o poteÅ”koćama koje su posljedica organskih oÅ”tećenja mozga, neurofeedbackom možemo poboljÅ”ati funcioniranje i sam rad mozga, ali ne i potpuno ukloniti te poteÅ”koće. Kod većine takvih slučajeva, da bi se učinci neurofeedbacka održali, potrebno je s vremena na vrijeme ponavljati cikluse treninga.

Kada se radi o disregulaciji mozga, kao na primjer kod ADD-a i ADHD-a, ova metoda može potpuno i zauvijek ukloniti simptome, pod uvjetom da je odrađen dovoljan broj treninga.

Istraživanja

Mnoga su se istraživanja bavila proučavanjem QEEG-a i pronalaženjem specifičnim markera za određene poremećaje. Tako se pokazalo da kod djece koje imaju poteÅ”koće s pozornoŔću i hiperaktivnosti (ADD/ADHD) postoji viÅ”e sporih (theta) i manje brzih (beta) moždanih valova u frontalnim i srediÅ”njim regijama mozga (Mann, Lubar, Zimmerman, Miller & Muenchen, 1992., A. Barabasz, Crawford & M. Barabasz, 1993.). Zahvaljujući takvim je podatcima određen neurofeedback protokol za smanjenje ovih simptoma. Njima je cilj ima povećanje unutraÅ”nje stimulacije mozga, kako bi se smanjila potreba za traženjem stimulacije izvana, Å”to je glavna karakteristika ovih poteÅ”koća.

Neka od najznačajnih istraživanja možete pročitati na sljedećim poveznicama (linkovima):

Lubar, J. F., & Shouse, M. N., 1976.

Shouse, M. N., & Lubar, J. F., 1979.

ADHD and EEG-neurofeedback: a double-blind randomized placebo-controlled feasibility study (2011).

A review of neurofeedback treatment for pediatric ADHD (2012).

Neurofeedback for the treatment of children and adolescents with ADHD: a randomized and controlled clinical trial using parental reports (2012).

Evidence-based information on the clinical use of neurofeedback for ADHD (2012)

Neurofeedback for ADHD: a review of current evidence (2014)

Neurofeedback in ADHD: a single-blind randomized controlled trial (2011)

EEG neurofeedback for ADHD: double-blind sham-controlled randomized pilot feasibility trial (2013)

Are treatment effects of neurofeedback training in children with ADHD related to the successful regulation of brain activity? A review on the learning of regulation of brain activity and a contribution to the discussion on specificity (2015)

Istraživanja o utjecaju neurofeedbacka kod poremećaja iz autističnog spektra pokazuju poboljÅ”anja u koncentraciji, socijalnoj komunikaciji, smanjenju stereotipija i agresivnog ponaÅ”anja te poboljÅ”anja u govoru (Thompson i Thompson, 1995., 2003.; Linden, 2004.; Jarusiewicz, 2002.; Kouijzer i sur., 2009.).

Neurofeedback for autistic spectrum disorder: a review of the literature.Ā Applied psychophysiology and biofeedback (2010)

Neurofeedback treatment in autism. Preliminary findings in behavioral, cognitive, and neurophysiological functioning (2010)

Neurofeedback in autism spectrum disorders (2011)

An effective neurofeedback intervention to improve social interactions in children with autism spectrum disorder (2015)

Neurofeedback training produces normalization in behavioural and electrophysiological measures of high-functioning autism (2014)

Relative power of specific EEG bands and their ratios during neurofeedback training in children with autism spectrum disorder (2016)

Clinical efficacy and potential mechanisms of neurofeedback (2013)

Na jednoj od najvećih medicinskih baza pubmed.com možete pregledati vise od 800 istraživanja na temu neurofeedbacka.

Za sva konkretna pitanja timĀ Umo neuroscience tim stoji vam na raspolaganju. Obratite nam se telefonom na 091 940 2766Ā ili emailom.

Nastavkom koriÅ”tenja ove stranice, pristajete na uporabu kolačića. OpÅ”irnije

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close